Taj delikatni želudac!
Tijelu je najvažnija energija.
Bez nje nema života.
A da bi ju dobili, moramo uzimati hranu. Da bi ta hrana dala svoju energiju, zarobljenu u međumolekularnim vezama, potrebna je njena obrada do najsitnijih čestica. Proces prerade hrane nazivamo „probava“ a kažu (još u osnovnoj školi) da započnje u ustima. I zaista, specifični enzimi nazvani amilaze započinju proces razgradnje ugljikohidrata, našeg najvažnijeg energenta. Zatim hrana, natopljena slinom i enzimima, dolazi do drugog organa koji nastavlja probavu – želuca.
Bez nje nema života.
A da bi ju dobili, moramo uzimati hranu. Da bi ta hrana dala svoju energiju, zarobljenu u međumolekularnim vezama, potrebna je njena obrada do najsitnijih čestica. Proces prerade hrane nazivamo „probava“ a kažu (još u osnovnoj školi) da započnje u ustima. I zaista, specifični enzimi nazvani amilaze započinju proces razgradnje ugljikohidrata, našeg najvažnijeg energenta. Zatim hrana, natopljena slinom i enzimima, dolazi do drugog organa koji nastavlja probavu – želuca.
Taj čudesni želudac
Čovjek je svejed, dakle nalazi se između biljojeda sa nekoliko želudaca i sa vrlo dugačkim crijevima i mesojeda sa malim želucem i kratkim crijevima. U njemu se probava ugljikohidrata trenutno zaustavlja a nastupa početak probave proteina i masti. Oni su nešto kompaktniji od šećera, pa smo razvili i jaku želučanu kiselinu (ne toliko jaku kao što imaju ptice, ali dovoljno da načmemo strukturu hrane) čiji pH iznosi 1-3, a proizvedemo je više od litre na dan. Upravo zbog te kiseline želudac može doći u situaciju da sam sebi našteti. Zapravo, zbog našeg „nestručnog rukovanja“ njime i još nekih vanjskih utjecaja možemo okrenuti kaskadu probave protiv sebe. Na Zapadu je zabilježem porast oboljenja i poremećaja vezanih za želudac i probavni sustav općenito. Istočnjačke medicine to djelomično objašnjavaju kao psihosomatsku reakciju na stres i nervoze. U toj teoriji neosporno ima logike, pa se i klasična medicina polako okreće prepoznavanju uzroka takvih bolesti. Npr. ukoliko se radi o vrlo nervoznoj osobi koja ima smetnje sa probavom, davanjem sredstava za smirenje odjednom se i problematika znatno smiruje. Takve povezanosti vesele nas alternativce, uz onaj slavodobitni usklik „A jesmo vam rekli!“ No, takvo pojednostavljenje stvari ne vodi u stvarno rješavanje problema, potreban je integrativni pristup gdje objedinjujemo uzroke jednog problema sa više strana, gdje je bitna suradnja između klasičnih i alternativnih pristupa. Fitoterapija je vrlo pogodna za to, jer biljke često djeluju na nekoliko različitih razina, često imaju fleksibilne doze, a neke se mogu koristiti zajedno sa klasičnim farmacetuskim lijekovima. Krenimo od nekih uobičajenih svakodnevnih poremećaja probavnog sustava.
Čovjek je svejed, dakle nalazi se između biljojeda sa nekoliko želudaca i sa vrlo dugačkim crijevima i mesojeda sa malim želucem i kratkim crijevima. U njemu se probava ugljikohidrata trenutno zaustavlja a nastupa početak probave proteina i masti. Oni su nešto kompaktniji od šećera, pa smo razvili i jaku želučanu kiselinu (ne toliko jaku kao što imaju ptice, ali dovoljno da načmemo strukturu hrane) čiji pH iznosi 1-3, a proizvedemo je više od litre na dan. Upravo zbog te kiseline želudac može doći u situaciju da sam sebi našteti. Zapravo, zbog našeg „nestručnog rukovanja“ njime i još nekih vanjskih utjecaja možemo okrenuti kaskadu probave protiv sebe. Na Zapadu je zabilježem porast oboljenja i poremećaja vezanih za želudac i probavni sustav općenito. Istočnjačke medicine to djelomično objašnjavaju kao psihosomatsku reakciju na stres i nervoze. U toj teoriji neosporno ima logike, pa se i klasična medicina polako okreće prepoznavanju uzroka takvih bolesti. Npr. ukoliko se radi o vrlo nervoznoj osobi koja ima smetnje sa probavom, davanjem sredstava za smirenje odjednom se i problematika znatno smiruje. Takve povezanosti vesele nas alternativce, uz onaj slavodobitni usklik „A jesmo vam rekli!“ No, takvo pojednostavljenje stvari ne vodi u stvarno rješavanje problema, potreban je integrativni pristup gdje objedinjujemo uzroke jednog problema sa više strana, gdje je bitna suradnja između klasičnih i alternativnih pristupa. Fitoterapija je vrlo pogodna za to, jer biljke često djeluju na nekoliko različitih razina, često imaju fleksibilne doze, a neke se mogu koristiti zajedno sa klasičnim farmacetuskim lijekovima. Krenimo od nekih uobičajenih svakodnevnih poremećaja probavnog sustava.
Dispepsija
Težina u trbušnom dijelu, osjećaj da mi hrana „stoji“! Nadut sam! Raspuknut ću se! Imam kamen na želucu! Grčim se! Podrigujem! Sve su to kuknjave koje smo čuli iz svojih ili tuđih usta. Radi se o svojevrsnom zastoju u probavi, čiji uzroci često nisu poznati. Najčešće ih stručno nazivamo funkcionalna dispepsija. Može ih uzrokovati neadekvatna hrana ili njeno uzimanje (količina i vrijeme), neki lijekovi (NSAR, kortikosteroidi, teofilin, kalcijevi antagonisti i sl.), hormonski poremećaji, crijevni mikrobiom, te pojedina intenzivna psihološka stanja. Kako bilo – problem postoji. Fitoterapija dispepsije najčešće kreće od tkz. „gorkih“ biljaka. One su poznate po pokretanju lučenja žuči, što je često problem kod dispepsije. Glavna zvjezda je korijen srčanika (Gentiana lutea), u narodu poznat i kao lincura. Naziv može zavarati jer srčanik nije biljka koja je terapijom vezana za srce. Svoju gorčinu duguje najgorčkoj tvari u biljnom svijetu – amarogentinu iz skupine iridoidnih glikozida. Fantastična funkcionalnost ovog korijena leži u simultanom djelovanju na želudac, lučenje žuči, lučenje gušterače i na crijeva. Tradicionalno travarstvo stoljećima se služi ovim prednostima, što je preuzela i potvrdila moderna znanstvena fitoterapija. Uz tretman funkcionalne dispepsije, srčanik možemo koristiti i kod poticanja apetita. Načini uzimanja su raznoliki; možemo uzeti dekokt korijena (1gr ostaviti 5 minuta u 150ml vode i uzeti 30 minuta prije jela, gorčinu razblažiti sa malo meda), u obliku tinkture (1-4ml, 3 puta na dan) ili EPS-a (2,5ml, 2-3 puta na dan). Oprez: srčanik je vrlo gorak, pa nije dobro koristiti ga kod osoba sa gastroduodenalnim ulkusom. Prijavljene su i pojave glavobolja, a u starijoj literaturi pronalazimo da je kontraindicirana kod osoba sa povišenim krvnim tlakom. U svakom slučaju, dobro je posavjetovati se sa stručnom osobom. Spomenuli smo da dispepsiju mogu izazvati posebna psihička stanja ili da može biti popraćena grčevima. Logika nam govori da fitoterapija može ići i u tom smjeru. Kao pomoć u fizičkom opuštanju probavnog sustava možemo koristiti matičnjak (Melissa off.). On je inače poznat kao antispazmodična i smirujuća biljka, često je bitan sastojak čajeva i tinktura koje pomažu u napetim i stresnim stanjima. Čaj, tinktura ili EPS matičnjaka može se koristiti zajedno sa srčanikom ili samostalno, ako su dispeptični problemi manji.Time postižemo sinergijsko djelovanje biljaka na različitim nivoima za tretman istog stanja.
Ako je dispepsija popraćena sa mučninom, moramo napomenuti nadaleko poznati đumbir (Zingiber off.). Kao što se koristi kod „bolesti vožnje“, stručno nazvane kinetoza, kao je i ovdje našla svoju ulogu. Aktivne supstance ove aromatične biljke su gingeroli i šogaoli, koji djeluju na specifične receptore i tako smanjuju osjećaj mučnine, teubrzavaju pražnjenje želuca. Po istom mehanizmu mogu pomoći u trudničkim mučninama i mučninama koje su izazvane kemoterapijom. Može se uzimati u obliku dekokta ili u standardiziranim praškastim kapsulama, 1-2 mjeseca, a kasnije po potrebi. Uvijek imajte korijen đumbira u svom frižideru, biljka je izuzetno korisna i jednostavna za uporabu.No, pazite da ne pretjerate sa jačinom čaja, ipak se radi vrlo aromatičnoj biljci koja onda može izazvati protuefekt.
U dispepsiji još mogu pomoći čili, različak, blaženi čkalj, kora gorke naranče i pelin (sa velikim oprezom). Od suplemenata može se uzimati aloa vera, te vitamini B klase, tiamin i pantotenska kiselina, te kolin.
Težina u trbušnom dijelu, osjećaj da mi hrana „stoji“! Nadut sam! Raspuknut ću se! Imam kamen na želucu! Grčim se! Podrigujem! Sve su to kuknjave koje smo čuli iz svojih ili tuđih usta. Radi se o svojevrsnom zastoju u probavi, čiji uzroci često nisu poznati. Najčešće ih stručno nazivamo funkcionalna dispepsija. Može ih uzrokovati neadekvatna hrana ili njeno uzimanje (količina i vrijeme), neki lijekovi (NSAR, kortikosteroidi, teofilin, kalcijevi antagonisti i sl.), hormonski poremećaji, crijevni mikrobiom, te pojedina intenzivna psihološka stanja. Kako bilo – problem postoji. Fitoterapija dispepsije najčešće kreće od tkz. „gorkih“ biljaka. One su poznate po pokretanju lučenja žuči, što je često problem kod dispepsije. Glavna zvjezda je korijen srčanika (Gentiana lutea), u narodu poznat i kao lincura. Naziv može zavarati jer srčanik nije biljka koja je terapijom vezana za srce. Svoju gorčinu duguje najgorčkoj tvari u biljnom svijetu – amarogentinu iz skupine iridoidnih glikozida. Fantastična funkcionalnost ovog korijena leži u simultanom djelovanju na želudac, lučenje žuči, lučenje gušterače i na crijeva. Tradicionalno travarstvo stoljećima se služi ovim prednostima, što je preuzela i potvrdila moderna znanstvena fitoterapija. Uz tretman funkcionalne dispepsije, srčanik možemo koristiti i kod poticanja apetita. Načini uzimanja su raznoliki; možemo uzeti dekokt korijena (1gr ostaviti 5 minuta u 150ml vode i uzeti 30 minuta prije jela, gorčinu razblažiti sa malo meda), u obliku tinkture (1-4ml, 3 puta na dan) ili EPS-a (2,5ml, 2-3 puta na dan). Oprez: srčanik je vrlo gorak, pa nije dobro koristiti ga kod osoba sa gastroduodenalnim ulkusom. Prijavljene su i pojave glavobolja, a u starijoj literaturi pronalazimo da je kontraindicirana kod osoba sa povišenim krvnim tlakom. U svakom slučaju, dobro je posavjetovati se sa stručnom osobom. Spomenuli smo da dispepsiju mogu izazvati posebna psihička stanja ili da može biti popraćena grčevima. Logika nam govori da fitoterapija može ići i u tom smjeru. Kao pomoć u fizičkom opuštanju probavnog sustava možemo koristiti matičnjak (Melissa off.). On je inače poznat kao antispazmodična i smirujuća biljka, često je bitan sastojak čajeva i tinktura koje pomažu u napetim i stresnim stanjima. Čaj, tinktura ili EPS matičnjaka može se koristiti zajedno sa srčanikom ili samostalno, ako su dispeptični problemi manji.Time postižemo sinergijsko djelovanje biljaka na različitim nivoima za tretman istog stanja.
Ako je dispepsija popraćena sa mučninom, moramo napomenuti nadaleko poznati đumbir (Zingiber off.). Kao što se koristi kod „bolesti vožnje“, stručno nazvane kinetoza, kao je i ovdje našla svoju ulogu. Aktivne supstance ove aromatične biljke su gingeroli i šogaoli, koji djeluju na specifične receptore i tako smanjuju osjećaj mučnine, teubrzavaju pražnjenje želuca. Po istom mehanizmu mogu pomoći u trudničkim mučninama i mučninama koje su izazvane kemoterapijom. Može se uzimati u obliku dekokta ili u standardiziranim praškastim kapsulama, 1-2 mjeseca, a kasnije po potrebi. Uvijek imajte korijen đumbira u svom frižideru, biljka je izuzetno korisna i jednostavna za uporabu.No, pazite da ne pretjerate sa jačinom čaja, ipak se radi vrlo aromatičnoj biljci koja onda može izazvati protuefekt.
U dispepsiji još mogu pomoći čili, različak, blaženi čkalj, kora gorke naranče i pelin (sa velikim oprezom). Od suplemenata može se uzimati aloa vera, te vitamini B klase, tiamin i pantotenska kiselina, te kolin.
Gastritis i peptički ulkus
Upala želuca dobila je titulu „moderne bolesti“. Brojni su čimbenici koji „krase“ ovu bolest i dovode do pojave ulkusa. Zbog pojave pretjerane količine kiseline i disbalansa proizvodnje probavnih enzima može doći do oštećenja mukoze želuca. Neki lijekovi, poput gore spomenutih NSAR-ova mogu biti uzroci gastritisa ako se dugo uzimaju. Također možemo imati i refluks žuči u želudac, kojem tamo nije mjesto. Autoimune bolesti i neka psihička stanja mogu doprinijeti stvaranju gastritisa, a „kruna“ svega je svekriva i omražena Helicobacter pylori, o kojoj imamo posebno poglavlje. Simptomi gastritisa su bol, nadutost, podrigivanje, mučnine i povraćanja, osjećaj pretjerane kiseline, te grč nakon uzimanja obroka.
Fitoterapijske strategije su raznovrsne i komplicirane koliko je i sam gastritis kompliciran. Možemo prići sa više strana, pa imamo spazmolitike (biljke koje opuštaju grč: spomenuti matičnjak, kamilica, stolisnik....). Tu su i biljke sa sluzima, koje fizički štite upaljenu mukozu od daljnjeg oštećenja (sljez, lan, alginati). Nadalje, koristi se gore spomenuti đumbir kao antiemetik. Kako imamo pravu upalu, možemo koristiti i protuupalne biljke poput kurkume i vrlo efikasnog sladića. Na kraju, na „neprijatelja“ H. pylori šaljemo vojsku antibakterijskih eteričnih ulja; čajevac, ravensara, klinčićevac, cimetovac i slična. Poseban oprez kod eteričnih ulja: NIKADA NE PIJTE NERAZRIJEĐENA ULJA, POSEBNO KLINČIĆEVAC, CIMETOVCE I ORIGANO! Eterična ulja se UVIJEK uzimaju u posebnim oleopreparatima, gdje se tijelo čuva od potencijalne agresivnosti ulja, a zadržava se njihova ljekovita funkcionalnost (kapsule sa baznim uljima, med sa eteričnim uljem itd).
Zvjezda u liječenju gastritisa je sladić (Glycyrrhiza glabra). Glicirizin i gliciretinska kiselina, aktivne supstance u sladiću zaista djeluju protuupalno u želucu i vrlo su efikasni kod smanjenja simptoma gastritisa. Koristi se kao čaj (2-4 gr suhog korijena stavi se u 150ml vrele vode i ostavi se 5 minuta. Pije se triput dnevno nakon obroka) ili u praktičnom EPS obliku (2,5ml dvaput na dan ili po preporuci). No, u ljekarnama će vas ljubazne farmaceutice upitati imate li visok tlak ili probleme sa bubrezima. Naime, obe supstance negativno djeluju na povišen krvni tlak i neke bubrežne probleme, pa ćete ovu korisnu biljku tada morati zaobići. Neki fitoterapeuti smatraju da se sladić može uzimati kod regulirane hipertenzije (osoba koje redovito uzimaju antihipertenzive i održavaju tlak normalnim). Slažem se sa ovom tvrdnjom, ali smatram da se treba posavjetovati sa stručnom osobom i pratiti stanje. Tada ćete se možda moći okoristiti njezinom snagom. S druge strane, fitofarmaceutska zapadna industrija nam nudi neke preparate koji su „deglicilizirani“, dakle glicirizin je uklonjen iz ekstrakta. Osobno smatram da je ljekoviti efekt biljke tada umanjen i u svom radu ne koristim takve biljke, što ne znači da one mogu pomoći. Biljka je ipak koktel raznoraznih fitosupstanci. Opet je potrebno posavjetovati sa stručnom osobom u vezi toga.
Ukoliko vam je sladić apsolutno kontraindiciran, okrenut ćete se kurkumi, u kombinaciji sa matičnjakom ili aloa verom. Kurkumu možete uzimati u obliku kapsuliranog ili tabletiranog ekstrakta ili EPS-a, dok matičnjak možete uzimati kao čaj ili EPS. Trebat ćete piti dulje vremena da biste osjetili smanjenje simptoma gastritisa. Ovdje se radi o biljkama sa nešto sporijim djelovanjem.
Ukoliko je gastritis uzrokovan refluksom žuči u želudac, kojem tamo definitivno nije mjesto, tada ćete morati izbaciti i kurkumu. Naime, kurkumu i koleretične biljke (koje povećavaju količinu izlučene žuči) treba izbjegavati kako refluksu ne biste dali materijala. Nažalost, biljkama ne možemo djelovati na oslabljeni sfingter, ali mu možemo oduzeti višak žuči i posredno djelovati na problem. Tada na raspolaganju ostaje aloa vera, te matičnjak ili neke slične smirujuće biljke (npr. kamilica). Uz to, može se uzimati „trojac“ iz savjeta za dispepsiju: tiamin, pantotenska kiselina i kolin.
Sve ove „biljne“ terapije možete provoditi sa popularnim IPP-ovima, grupom lijekova koji se koriste kod gastritisa i peptičnog ulkusa.
U fitonutricionizmu njegujemo i prehrambeni pristup. Prije svega, svatko ima svoju listu „iritativne“ hrane. Sigurno znamo za nešto što provocira simptome gastritisa, a možda nam je nepcu drago. To treba izbaciti! Svjestan sam koliko mentalne snage treba za to, ali vaš želudac i zdravlje su u pitanju, pa..... Osim toga, trebate izbaciti ljute namirnice i snažne aromatične začine. Mlijeko je poseban provokator gastritisa, a ponekad i njegovi proizvodi. Na listu za odstrel uvrstite kavu i preparate sa kofeinom, te teške sirove namirnice (posebno bitno za sirovojedce, koji bi trebali probrati svoj jelovnik). Hrana bi trebala uglavnom biti termički obrađena da bi bila lakša za probavu. Problem mogu raditi rajčice, sokovi citrusa i veće doze crvenog luka. Bilo bi poželjno da odbacite i nikotin, no sada već riskiram psovke i negodovanje. Realno gledajući, svi moji pacijenti uglavnom znaju što ih smeta prije nego što dođu kod mene. Samo je pitanje kako da te stvari uvrstimo na odstrijel-listu.
Upala želuca dobila je titulu „moderne bolesti“. Brojni su čimbenici koji „krase“ ovu bolest i dovode do pojave ulkusa. Zbog pojave pretjerane količine kiseline i disbalansa proizvodnje probavnih enzima može doći do oštećenja mukoze želuca. Neki lijekovi, poput gore spomenutih NSAR-ova mogu biti uzroci gastritisa ako se dugo uzimaju. Također možemo imati i refluks žuči u želudac, kojem tamo nije mjesto. Autoimune bolesti i neka psihička stanja mogu doprinijeti stvaranju gastritisa, a „kruna“ svega je svekriva i omražena Helicobacter pylori, o kojoj imamo posebno poglavlje. Simptomi gastritisa su bol, nadutost, podrigivanje, mučnine i povraćanja, osjećaj pretjerane kiseline, te grč nakon uzimanja obroka.
Fitoterapijske strategije su raznovrsne i komplicirane koliko je i sam gastritis kompliciran. Možemo prići sa više strana, pa imamo spazmolitike (biljke koje opuštaju grč: spomenuti matičnjak, kamilica, stolisnik....). Tu su i biljke sa sluzima, koje fizički štite upaljenu mukozu od daljnjeg oštećenja (sljez, lan, alginati). Nadalje, koristi se gore spomenuti đumbir kao antiemetik. Kako imamo pravu upalu, možemo koristiti i protuupalne biljke poput kurkume i vrlo efikasnog sladića. Na kraju, na „neprijatelja“ H. pylori šaljemo vojsku antibakterijskih eteričnih ulja; čajevac, ravensara, klinčićevac, cimetovac i slična. Poseban oprez kod eteričnih ulja: NIKADA NE PIJTE NERAZRIJEĐENA ULJA, POSEBNO KLINČIĆEVAC, CIMETOVCE I ORIGANO! Eterična ulja se UVIJEK uzimaju u posebnim oleopreparatima, gdje se tijelo čuva od potencijalne agresivnosti ulja, a zadržava se njihova ljekovita funkcionalnost (kapsule sa baznim uljima, med sa eteričnim uljem itd).
Zvjezda u liječenju gastritisa je sladić (Glycyrrhiza glabra). Glicirizin i gliciretinska kiselina, aktivne supstance u sladiću zaista djeluju protuupalno u želucu i vrlo su efikasni kod smanjenja simptoma gastritisa. Koristi se kao čaj (2-4 gr suhog korijena stavi se u 150ml vrele vode i ostavi se 5 minuta. Pije se triput dnevno nakon obroka) ili u praktičnom EPS obliku (2,5ml dvaput na dan ili po preporuci). No, u ljekarnama će vas ljubazne farmaceutice upitati imate li visok tlak ili probleme sa bubrezima. Naime, obe supstance negativno djeluju na povišen krvni tlak i neke bubrežne probleme, pa ćete ovu korisnu biljku tada morati zaobići. Neki fitoterapeuti smatraju da se sladić može uzimati kod regulirane hipertenzije (osoba koje redovito uzimaju antihipertenzive i održavaju tlak normalnim). Slažem se sa ovom tvrdnjom, ali smatram da se treba posavjetovati sa stručnom osobom i pratiti stanje. Tada ćete se možda moći okoristiti njezinom snagom. S druge strane, fitofarmaceutska zapadna industrija nam nudi neke preparate koji su „deglicilizirani“, dakle glicirizin je uklonjen iz ekstrakta. Osobno smatram da je ljekoviti efekt biljke tada umanjen i u svom radu ne koristim takve biljke, što ne znači da one mogu pomoći. Biljka je ipak koktel raznoraznih fitosupstanci. Opet je potrebno posavjetovati sa stručnom osobom u vezi toga.
Ukoliko vam je sladić apsolutno kontraindiciran, okrenut ćete se kurkumi, u kombinaciji sa matičnjakom ili aloa verom. Kurkumu možete uzimati u obliku kapsuliranog ili tabletiranog ekstrakta ili EPS-a, dok matičnjak možete uzimati kao čaj ili EPS. Trebat ćete piti dulje vremena da biste osjetili smanjenje simptoma gastritisa. Ovdje se radi o biljkama sa nešto sporijim djelovanjem.
Ukoliko je gastritis uzrokovan refluksom žuči u želudac, kojem tamo definitivno nije mjesto, tada ćete morati izbaciti i kurkumu. Naime, kurkumu i koleretične biljke (koje povećavaju količinu izlučene žuči) treba izbjegavati kako refluksu ne biste dali materijala. Nažalost, biljkama ne možemo djelovati na oslabljeni sfingter, ali mu možemo oduzeti višak žuči i posredno djelovati na problem. Tada na raspolaganju ostaje aloa vera, te matičnjak ili neke slične smirujuće biljke (npr. kamilica). Uz to, može se uzimati „trojac“ iz savjeta za dispepsiju: tiamin, pantotenska kiselina i kolin.
Sve ove „biljne“ terapije možete provoditi sa popularnim IPP-ovima, grupom lijekova koji se koriste kod gastritisa i peptičnog ulkusa.
U fitonutricionizmu njegujemo i prehrambeni pristup. Prije svega, svatko ima svoju listu „iritativne“ hrane. Sigurno znamo za nešto što provocira simptome gastritisa, a možda nam je nepcu drago. To treba izbaciti! Svjestan sam koliko mentalne snage treba za to, ali vaš želudac i zdravlje su u pitanju, pa..... Osim toga, trebate izbaciti ljute namirnice i snažne aromatične začine. Mlijeko je poseban provokator gastritisa, a ponekad i njegovi proizvodi. Na listu za odstrel uvrstite kavu i preparate sa kofeinom, te teške sirove namirnice (posebno bitno za sirovojedce, koji bi trebali probrati svoj jelovnik). Hrana bi trebala uglavnom biti termički obrađena da bi bila lakša za probavu. Problem mogu raditi rajčice, sokovi citrusa i veće doze crvenog luka. Bilo bi poželjno da odbacite i nikotin, no sada već riskiram psovke i negodovanje. Realno gledajući, svi moji pacijenti uglavnom znaju što ih smeta prije nego što dođu kod mene. Samo je pitanje kako da te stvari uvrstimo na odstrijel-listu.
Infekcija Helicobacter pylori
„....znate, imam gastritis i onu bakteriju u želucu....“ tako to opisuju pacijenti sa gastritisom. Warren i Marshall, dvojac koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće ove spiralne bakterijice nedavne 1982. godine vjerovatno nisu mogli ni sanjati kako ćemo je u daljnjim godinama optuživati za koješta, a najviše za gastritis i peptički ulkus. Statistike kažu da preko 50% svjetske populacije nosi u sebi H.pylori, od toga gotovo 80% nikada neće imati neke bitnije probleme sa njom, dok će oko 10% zaista razviti ulkus i još neke ozbiljnije želučane probleme (pa čak i karcinom). Njen „udruženi zločinački pothvat“ sa ostalim čimbenicima u razvoju gastritisa i ulkusa je neupitan i da možemo, poslali bi je u Haag. Međutim, moram stati u obranu ovog jadnog mikroorganizma; uglavnom dolazi kada su sve ove prethodne problematike odradile svoj posao, a ona samo traži način za preživljavanje, što joj oštećeni želudac nudi. Drugim riječima, ona koristi priliku da preživi u oštećenom tkivu i tamo živi dok je ne pokušamo uništiti biljnim ili sintetičkim antibioticima. U tom svom življenju nam šteti i doprinosi pogoršanju samog gastritisa, pa je neminovno moramo napasti.
Uz eradikacijsku medicinsku terapiju dobro je uzimati i protupalne biljke. One djeluju povoljno na oštećeno tkivo i time smanjuju simptome gastritisa.
Ukoliko se odlučimo za antibakterijsku fitoterapiju, tada imamo neke zanimljive izbore, koje uključuju eterična ulja klinčićevca, cimetovca i sjemenki mrkve u posebnoj oleokapsuli sa baznim uljem podlanka (AZEOL AF). Osim toga, možemo piti čaj majčine dušice, no dozu ćemo morati individualno prilagoditi jer ponekad može izazvati iritaciju želuca, posebno ako je prazan. H.pylori je izuzetno spretna u skrivanju, može biti teško dostupna antibakterijskim terapijama i tako nam produljiti vrijeme borbe. Osobno znam mnoge koji su morali posegnuti i za nekim suptilnijim terapijama tipa homeopatije da bi nestašnu bakteriju držali pod kontrolom. Koliko znam, terapija može biti uspješna.
Vrlo je korisno uzimanje posebne vrste probiotika, koji ne djeluju na licu mjesta (pH želuca nije pogodno tlo za bilo kakve probiobakterije), nego preko imunološkog sustava crijeva, koji povećavaju sekreciju IgA, imunoloških spojeva koji mogu inhibirati razvoj same H.pyori. Savjete o probioticima dat će vam stručne osobe, kao i upute o uzimanju. Ovdje se vrlo zorno vidi povezanost različitih organskih sustava i njihovo sinergijsko djelovanje kod liječenja.
Opet upozorenje: NIKADA NE PIJTE ETERIČNA ULJA U NERAZRIJEĐENOM OBLIKU. Ona se oralni uzimaju u posebnim preparatima u kojima su razrijeđena. Pijenje snažnih antibakterijskih eteričnih ulja može prouzročiti dodatnu iritaciju ionako upaljenog želuca, te pojačavanje simptoma osnovne bolesti. Zaboravite savjete koji kažu da su „prirodne stvari apsolutno neštetne“! Neki od najjačih otrova su biljnog porijekla. Eterična ulja, iako po porijeklu jesu prirodna, zapravo su ukoncentrirani ljudski proizvod i kao takvi imaju svoje mjere opreza. Da je Priroda smatrala eterična ulja neštetnima, na granama i iz cvjetova visile bi bočice.
Prehrana kod H.pylori obuhvaća uporabu namirnica koje nepovoljno djeluju na njen razvoj. Među prvima je med, koji djeluje antibakterijski. Uzimajte 1 žličicu meda navečer i ujutro kako biste umanjili osjećaj pečenja u želucu. Nadalje, uobičajene namirnice poput brokule, cvjetače i kelja mogu djelovati kao inhibitori razvoja bakterija. Tu je i kupus, namirnica koja obiluje glutaminom, aminokiselinom koja djeluje povoljno na sanaciju želučane mukoze. Jogurti sa probiotičkim kulturama oduvijek se koriste kod problema sa bakterijama u želucu. Ovdje je potreban oprez, jer kod nekih čak i fermentirani mliječni proizvodi mogu unaprijediti razvoj bolesti. Srećom, u našim trgovinama postoji čitav niz raznoraznih takvih proizvoda, pa je velika šansa da ćemo naći neki koji odgovara našim potrebama. Oni vrijedniji među nama čak i sami proizvode svoj jogurt.
Od suplemenata možemo uzimati glutamin. Ova aminokiselina, omiljena kod dizača utega, pomaže u zacjeljenju stjenke želuca. Prirodno se nalazi u dragom nam kupusu. Ponekad se može uzimati i N-acetil-cistein (NAC), inače često korišten kod problema sa bubrezima. Možemo uzimati i multivitaminske koktele zbog antioksidativnog i reparativnog efekta, no postoje žalbe pacijenata da im upravo „kiseli“ oblici multivitamina dodatno pogoršavaju želučane probleme. Srećom, dostupni su nam i oni manje kiseli proizvodi, pa se ta pojava može ublažiti. Posebno je bitan vitamin A, vrlo koristan kod sanacije ulkusa i antoksidativnog djelovanja. Njegova izravna uporaba trebala bi biti pod kontrolom liječnika zbog mogućeg predoziranja, te je onda bolje uzimati doze beta-karotena, neštetnog prekursora vitamina A. O doziranju suplemenata i njihovoj kombinacijisaznajte od stručne osobe ili farmaceuta u ljekarni gdje ihtrebate nabaviti. Uputno je da zatražite savjet, jer nije dobro uzimati sve odjednom u nadi da će nešto od toga pomoći.
„....znate, imam gastritis i onu bakteriju u želucu....“ tako to opisuju pacijenti sa gastritisom. Warren i Marshall, dvojac koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće ove spiralne bakterijice nedavne 1982. godine vjerovatno nisu mogli ni sanjati kako ćemo je u daljnjim godinama optuživati za koješta, a najviše za gastritis i peptički ulkus. Statistike kažu da preko 50% svjetske populacije nosi u sebi H.pylori, od toga gotovo 80% nikada neće imati neke bitnije probleme sa njom, dok će oko 10% zaista razviti ulkus i još neke ozbiljnije želučane probleme (pa čak i karcinom). Njen „udruženi zločinački pothvat“ sa ostalim čimbenicima u razvoju gastritisa i ulkusa je neupitan i da možemo, poslali bi je u Haag. Međutim, moram stati u obranu ovog jadnog mikroorganizma; uglavnom dolazi kada su sve ove prethodne problematike odradile svoj posao, a ona samo traži način za preživljavanje, što joj oštećeni želudac nudi. Drugim riječima, ona koristi priliku da preživi u oštećenom tkivu i tamo živi dok je ne pokušamo uništiti biljnim ili sintetičkim antibioticima. U tom svom življenju nam šteti i doprinosi pogoršanju samog gastritisa, pa je neminovno moramo napasti.
Uz eradikacijsku medicinsku terapiju dobro je uzimati i protupalne biljke. One djeluju povoljno na oštećeno tkivo i time smanjuju simptome gastritisa.
Ukoliko se odlučimo za antibakterijsku fitoterapiju, tada imamo neke zanimljive izbore, koje uključuju eterična ulja klinčićevca, cimetovca i sjemenki mrkve u posebnoj oleokapsuli sa baznim uljem podlanka (AZEOL AF). Osim toga, možemo piti čaj majčine dušice, no dozu ćemo morati individualno prilagoditi jer ponekad može izazvati iritaciju želuca, posebno ako je prazan. H.pylori je izuzetno spretna u skrivanju, može biti teško dostupna antibakterijskim terapijama i tako nam produljiti vrijeme borbe. Osobno znam mnoge koji su morali posegnuti i za nekim suptilnijim terapijama tipa homeopatije da bi nestašnu bakteriju držali pod kontrolom. Koliko znam, terapija može biti uspješna.
Vrlo je korisno uzimanje posebne vrste probiotika, koji ne djeluju na licu mjesta (pH želuca nije pogodno tlo za bilo kakve probiobakterije), nego preko imunološkog sustava crijeva, koji povećavaju sekreciju IgA, imunoloških spojeva koji mogu inhibirati razvoj same H.pyori. Savjete o probioticima dat će vam stručne osobe, kao i upute o uzimanju. Ovdje se vrlo zorno vidi povezanost različitih organskih sustava i njihovo sinergijsko djelovanje kod liječenja.
Opet upozorenje: NIKADA NE PIJTE ETERIČNA ULJA U NERAZRIJEĐENOM OBLIKU. Ona se oralni uzimaju u posebnim preparatima u kojima su razrijeđena. Pijenje snažnih antibakterijskih eteričnih ulja može prouzročiti dodatnu iritaciju ionako upaljenog želuca, te pojačavanje simptoma osnovne bolesti. Zaboravite savjete koji kažu da su „prirodne stvari apsolutno neštetne“! Neki od najjačih otrova su biljnog porijekla. Eterična ulja, iako po porijeklu jesu prirodna, zapravo su ukoncentrirani ljudski proizvod i kao takvi imaju svoje mjere opreza. Da je Priroda smatrala eterična ulja neštetnima, na granama i iz cvjetova visile bi bočice.
Prehrana kod H.pylori obuhvaća uporabu namirnica koje nepovoljno djeluju na njen razvoj. Među prvima je med, koji djeluje antibakterijski. Uzimajte 1 žličicu meda navečer i ujutro kako biste umanjili osjećaj pečenja u želucu. Nadalje, uobičajene namirnice poput brokule, cvjetače i kelja mogu djelovati kao inhibitori razvoja bakterija. Tu je i kupus, namirnica koja obiluje glutaminom, aminokiselinom koja djeluje povoljno na sanaciju želučane mukoze. Jogurti sa probiotičkim kulturama oduvijek se koriste kod problema sa bakterijama u želucu. Ovdje je potreban oprez, jer kod nekih čak i fermentirani mliječni proizvodi mogu unaprijediti razvoj bolesti. Srećom, u našim trgovinama postoji čitav niz raznoraznih takvih proizvoda, pa je velika šansa da ćemo naći neki koji odgovara našim potrebama. Oni vrijedniji među nama čak i sami proizvode svoj jogurt.
Od suplemenata možemo uzimati glutamin. Ova aminokiselina, omiljena kod dizača utega, pomaže u zacjeljenju stjenke želuca. Prirodno se nalazi u dragom nam kupusu. Ponekad se može uzimati i N-acetil-cistein (NAC), inače često korišten kod problema sa bubrezima. Možemo uzimati i multivitaminske koktele zbog antioksidativnog i reparativnog efekta, no postoje žalbe pacijenata da im upravo „kiseli“ oblici multivitamina dodatno pogoršavaju želučane probleme. Srećom, dostupni su nam i oni manje kiseli proizvodi, pa se ta pojava može ublažiti. Posebno je bitan vitamin A, vrlo koristan kod sanacije ulkusa i antoksidativnog djelovanja. Njegova izravna uporaba trebala bi biti pod kontrolom liječnika zbog mogućeg predoziranja, te je onda bolje uzimati doze beta-karotena, neštetnog prekursora vitamina A. O doziranju suplemenata i njihovoj kombinacijisaznajte od stručne osobe ili farmaceuta u ljekarni gdje ihtrebate nabaviti. Uputno je da zatražite savjet, jer nije dobro uzimati sve odjednom u nadi da će nešto od toga pomoći.
Još je mnogo oboljenja vezano za probavni sustav, pa ćemo u nekim daljnjim tekstovima opisati i njih. Bitno je da ne zanemarite rane, višednevne simptome želučanih smetnji i da se obratite liječniku za detaljniji pregled. Želudac je vrlo osjetljiv organ, pa ga tako moramo i tretirati. Obratite mu posebnu pažnju. Prije svega, PAZITE ŠTO U NJEGA STAVLJATE, jer način prehrane može biti posljednja kap koja može rasplamsati bolest. Više osluškujte svoj želudac, a manje osluškujte okus u svojim ustima – ponekad je ono ukusno zapravo loše za ostale organe.
Objavljeno u Novom listu