Sigurnost eteričnih ulja - prirodno pa neškodljivo???
Prije nekoliko godina raspravljao sam se na FaceBook-u o prednostima prirodnih proizvoda. Svi koji čitaju moje tekstove znaju da posebnu pažnju polažem na sigurnost kod korištenja svih prirodnih sredstava, jer samo doza i način aplikacije odvaja otrov od lijeka, tako je tomu fitoterapiji.
I onda puf!
Jedan destiler (tako se predstavio) ispalio je izjavu na koju gotovo da nisam imao odgovor. Parafraziram; ukoliko je proizvod prirodan ne može imati loše djelovanje na ljude, izuzev nekih lakših tegoba. A to da prirodne supstance mogu otrovati kažu samo oni (čitaj Goran) koji nemaju pojma o prirodi.
Moram priznati da sam zbilja na par sekundi ostao bez teksta. Što odgovoriti na ovakvu glupu opasku? A onda sam napisao nekakav odgovor, više se ne sjećam koji. Ne volim se svađati, posebno kad neznam s kim se svađam. Kao što inače kažem, glupost je globalna pojava, a borba protiv gluposti je Sizifov posao. Pa ga Goran neće raditi, jer se ne zove Sizif.
I onda puf!
Jedan destiler (tako se predstavio) ispalio je izjavu na koju gotovo da nisam imao odgovor. Parafraziram; ukoliko je proizvod prirodan ne može imati loše djelovanje na ljude, izuzev nekih lakših tegoba. A to da prirodne supstance mogu otrovati kažu samo oni (čitaj Goran) koji nemaju pojma o prirodi.
Moram priznati da sam zbilja na par sekundi ostao bez teksta. Što odgovoriti na ovakvu glupu opasku? A onda sam napisao nekakav odgovor, više se ne sjećam koji. Ne volim se svađati, posebno kad neznam s kim se svađam. Kao što inače kažem, glupost je globalna pojava, a borba protiv gluposti je Sizifov posao. Pa ga Goran neće raditi, jer se ne zove Sizif.
Nije problem u prirodnom izvoru. Eterična ulja jesu prirodna po porijeklu ali su neprirodna po formi. Za 10ml eteričnog ulja lavandina potrebno je 2-3 kg lavandino cvijeta. Dakle, radi se o visokom koncentratu. Da je Priroda smatrala da su ulja neštetna, na biljkama bi rasle bočice. Koja je šansa da ćete popasti 2 kg lavande ili da ćete popiti čaj od tolike količine? Nikakva. Dakle, koncentrati su problem, a ne sama biljka u prirodnom obliku.
Koncentrati bilo čega, pa i biljaka, mogu biti opasni ako se nestručno koriste. Ispričat ću nekoliko nezgodnih iskustava na koje sam naletio u svom dugogodišnjem radu.
Pošto ću pisati o greškama drugih, bit ću korektan i prvo napisati o svojim greškama u ranim danima moje prakse.
Imao sam klijenta (još je kod mene, nije pobjegao) koji se požalio na gljivice na koži. Radilo se o unutrašnjoj strani prepone, gdje je koža tanka i osjetljiva. Tkivo je bilo i upaljeno, pa je svrbilo i boljelo. Logično, ja sam mu preporučio mješavinu protugljivičnih ulja: trećina čajevca, trećina egipatskog geranija, trećina timijana kemotip timol, izravno na kožu, nekoliko puta na dan. Što se dogodilo? Čovjeku se koža još jače upalila i počela se guliti u debelim slojevima, gotovo do krvi. Logično jer se radi o izrazito jakoj formulaciji alkohola i fenola u nerazrijeđenom stanju.
Gdje sam pogriješio?
Prvo, nisam uzeo upalu u obzir. Ako treba krenuti sa agresivnijom terapijom, prvo se tkivo mora smiriti. Kombinacija ulja lješnjaka sa rimskom kamilicom i lavandom bio dobar izbor. Ili ispiranje sa hidrolatom mirte kemotip cineol ili hidrolatom različka. Pa onda macerat nevena ili krema sa 10% antimikotičkih ulja (čajevac, palmarosa, geranij, metvulja, ružmarin cineol, eukaliptus globulus itditd) i 10% smirujućim ulja (lavanda, rimska kamilica, njemačka kamilica, stolisnik, sjeme mrkve itditd). Proces bi bio dulji ali bi rekao glatko, bez erozije kože.
Ovo su greške koje su početničke, produkt puno znanja a nedostatka razmišljanja i prakse. Ne stidim se priznati da sam ponekad propisivao gluposti. Srećom, nisam proizveo nikakvu štetu 😇 I postao sam nešto spretniji.
Imao sam klijenta (još je kod mene, nije pobjegao) koji se požalio na gljivice na koži. Radilo se o unutrašnjoj strani prepone, gdje je koža tanka i osjetljiva. Tkivo je bilo i upaljeno, pa je svrbilo i boljelo. Logično, ja sam mu preporučio mješavinu protugljivičnih ulja: trećina čajevca, trećina egipatskog geranija, trećina timijana kemotip timol, izravno na kožu, nekoliko puta na dan. Što se dogodilo? Čovjeku se koža još jače upalila i počela se guliti u debelim slojevima, gotovo do krvi. Logično jer se radi o izrazito jakoj formulaciji alkohola i fenola u nerazrijeđenom stanju.
Gdje sam pogriješio?
Prvo, nisam uzeo upalu u obzir. Ako treba krenuti sa agresivnijom terapijom, prvo se tkivo mora smiriti. Kombinacija ulja lješnjaka sa rimskom kamilicom i lavandom bio dobar izbor. Ili ispiranje sa hidrolatom mirte kemotip cineol ili hidrolatom različka. Pa onda macerat nevena ili krema sa 10% antimikotičkih ulja (čajevac, palmarosa, geranij, metvulja, ružmarin cineol, eukaliptus globulus itditd) i 10% smirujućim ulja (lavanda, rimska kamilica, njemačka kamilica, stolisnik, sjeme mrkve itditd). Proces bi bio dulji ali bi rekao glatko, bez erozije kože.
Ovo su greške koje su početničke, produkt puno znanja a nedostatka razmišljanja i prakse. Ne stidim se priznati da sam ponekad propisivao gluposti. Srećom, nisam proizveo nikakvu štetu 😇 I postao sam nešto spretniji.
Jedan klijent se požalio aromaterapeutu da ima gastritis i H.pylori. Logicno, razmišljao je kako uništiti bakteriju jer bi time suzbio upalu želuca. Preporučio je pijenje ulja čajevca, 2 kapi na kockicu šećera, 3 puta na dan.
Što se dogodilo?
Simptomi gastritisa su se pogoršali. Terpineol iz čajevca je reagirao sa pojačanom želučanom kiselinom, pa je jadan čovjek podrigivao neki čudan plin. Drugi dan je imao još veće probleme. Na kraju su lijekovi riješili taj problem, barem privremeno.
Gdje je pogriješio?
Prvo, postojala je jaka upala. Tada nije vrijeme za jake terapije. Prvo bi trebalo smiriti želudac sa nekom fitoterapijom ili suplementacijom (sladić, stolisnik, matičnjak, metvica, lavanda itditd). Nakon toga je trebala ići terapija protiv bakterije sa uljima u razblaženim obliku. Mogu se koristiti i neki probiotici koji inhibiraju razvoj H.pylori. U ovom slučaju se zorno vidi jedna od glavnih zapovjedi medicine “Primum non nocere” tj. prvo ne naškoditi. Narodna izreka “ljutu travu na ljutu ranu” nije moguće uvijek upotrijebiti u zbilji.
Što se dogodilo?
Simptomi gastritisa su se pogoršali. Terpineol iz čajevca je reagirao sa pojačanom želučanom kiselinom, pa je jadan čovjek podrigivao neki čudan plin. Drugi dan je imao još veće probleme. Na kraju su lijekovi riješili taj problem, barem privremeno.
Gdje je pogriješio?
Prvo, postojala je jaka upala. Tada nije vrijeme za jake terapije. Prvo bi trebalo smiriti želudac sa nekom fitoterapijom ili suplementacijom (sladić, stolisnik, matičnjak, metvica, lavanda itditd). Nakon toga je trebala ići terapija protiv bakterije sa uljima u razblaženim obliku. Mogu se koristiti i neki probiotici koji inhibiraju razvoj H.pylori. U ovom slučaju se zorno vidi jedna od glavnih zapovjedi medicine “Primum non nocere” tj. prvo ne naškoditi. Narodna izreka “ljutu travu na ljutu ranu” nije moguće uvijek upotrijebiti u zbilji.
U literaturi imamo opisane slučajeve liječenja virusnog i bakterijskih konjuktivitisa sa kapanjem ulja u oči, npr. čajevca ili kajeputa. Nepotrebno je reći da se pri tom postupku može nepovratno oštetiti konjuktiva oka. Da ne spominjemo eroziju okolnog tkiva i opstrukciju kanalića. Kod konjuktivitisa se mogu koristiti samo hidrolati, i to ne svi.
U literaturi imamo i slučajeve smrti nakon pijenja veće količine ulja. Mnoga ulja se zaista mogu piti, ali na poseban način i u određenim dozama. Mogu se piti u medu, ulju, alkoholu, na kockici šećera, u tekućem sladu i mnogim drugim artiklima. No, ne smije se piti bez cilja, bez doze i u svako vrijeme. Ako se nešto ne zna, ima onih koji znaju.
Da malo zalutam u veterinu, bilo je smrtnih slučajeva kod malih životinja. Npr. FDA je stavila upozorenje na čajevac zbog slučaja u kojem je vlasnik izlio 20ml čajevca na jadnog psa. Valjda je i on mislio da taj prirodni čajevac ne može ništa životinji. Ovdje bi bilo bolje da je FDA zabranila glupanima da koriste ulja, nego da je optuženo samo ulje.
Dok sam bio na školovanju za francuskog aromaterapeuta, čuo sam priču kako je jedan mudrac htio izbjeći gljivice na zidu, pa je poveću količinu čajevca izlio u boju. Iako se ideja čini ingeniozna, novopečeni "Tesla" je skužio da mu zid toliko smrdi da je moram nekoliko puta premazivati zid čistom bojom da se miris izgubi. Ponekad logika kože ne odgovara logici zida. Da je to isto, i liječnici bi se mogli baviti građevinom, a građevinci liječenjem ljudi. Čuvajte se ovakvih nadahnuća.
Dakle, Goran je za ulja. Goran voli ulja. Ali sa oprezom i pametno. Goran se na svojoj koži uvjerio koliko ulja mogu biti opasna ako se s njima ne postupa pravilno.
Amen!
Amen!