Kako vjerovati kvaliteti eteričnih ulja?
Hrvati su vrlo “formalna” nacija, optrećena papirima. Sa druge strane, veliki smo vjernici, bez obzira u objekt vjerovanja. Te osobine uklopile su se u naše poimanje eteričnih ulja. Ima tu i vjere i formalnosti.
Kada neki proizvođač ili distributer pusti eterično ulje u prodaju, podrazumjeva se da je zadovoljio sva "pravila struke" što se tiče tog proizvoda. To je verzija za savršen svijet. Na svakom svom putovanju tražio sam ljekarne ili trgovine zdrave hrane da bih kupio neko ulje. Nemalo sam se iznenadio da i ta savršena Europa, prepuna pravila i poštenja, trpi svakakve proizvode na svojim policama. Čak i neke zemlje, poznate po proizvodnji nekih ulja, imaju najrazličitiji šrot, što zapravo dokazuje da je trgovina iznad svega. Ne ona fair-trade trgovina, nego ona uvaljivačka, koja kaže da "svaka roba ima svog kupca". Pa kad se vratim u HR puno sam blaži sa našim trgovcima. Ipak nismo najgori.
Kada neki proizvođač ili distributer pusti eterično ulje u prodaju, podrazumjeva se da je zadovoljio sva "pravila struke" što se tiče tog proizvoda. To je verzija za savršen svijet. Na svakom svom putovanju tražio sam ljekarne ili trgovine zdrave hrane da bih kupio neko ulje. Nemalo sam se iznenadio da i ta savršena Europa, prepuna pravila i poštenja, trpi svakakve proizvode na svojim policama. Čak i neke zemlje, poznate po proizvodnji nekih ulja, imaju najrazličitiji šrot, što zapravo dokazuje da je trgovina iznad svega. Ne ona fair-trade trgovina, nego ona uvaljivačka, koja kaže da "svaka roba ima svog kupca". Pa kad se vratim u HR puno sam blaži sa našim trgovcima. Ipak nismo najgori.
Kako sad jedan prosječan aromaterapeut može prepoznati pravo, autentično i sigurno eterično ulje?
Povjerenje u brand
Neki vjeruju brandovima. Kroz razna školovanja radili smo sa nekim markama ulja, a puno njih imamo u prodaji; Pranarom, Oshadi, Florihana, Dea Flores, Aromara, Aromatica... Iako smo mala zemlja, tržište eteričnih ulja je prilično turbulentno. I svakom godinom dobijamo neke nove brandove. Uglavnom dolaze izvana, čak i preko velike bare.
Kako se snaći u toj gužvi?
Kada vjerujete brandu, a vjerujete jer ste se nekako uvjerili (školovanje, internet, knjige....), nemate potrebu propitivati kvalitetu. Mislite da je samo ime neke tvrtke garancija kvalitete ulja, poput tržišta automobila. Logika je očigledna. Uglavnom veliki brandovi paze što prodaju. Posebno oni koji imaju certifikate za oralnu uporabu. Sve više ljudi, posebno laika, uzima eterična ulja oralno ili ih stavlja na sluzice, pa ne bi bilo uputno da se nekom nešto dogodi. Povjerenje u brand je najčešći oblik kupovanja eteričnih ulja. Usudio bi se reći - i najsigurniji!
Neki vjeruju brandovima. Kroz razna školovanja radili smo sa nekim markama ulja, a puno njih imamo u prodaji; Pranarom, Oshadi, Florihana, Dea Flores, Aromara, Aromatica... Iako smo mala zemlja, tržište eteričnih ulja je prilično turbulentno. I svakom godinom dobijamo neke nove brandove. Uglavnom dolaze izvana, čak i preko velike bare.
Kako se snaći u toj gužvi?
Kada vjerujete brandu, a vjerujete jer ste se nekako uvjerili (školovanje, internet, knjige....), nemate potrebu propitivati kvalitetu. Mislite da je samo ime neke tvrtke garancija kvalitete ulja, poput tržišta automobila. Logika je očigledna. Uglavnom veliki brandovi paze što prodaju. Posebno oni koji imaju certifikate za oralnu uporabu. Sve više ljudi, posebno laika, uzima eterična ulja oralno ili ih stavlja na sluzice, pa ne bi bilo uputno da se nekom nešto dogodi. Povjerenje u brand je najčešći oblik kupovanja eteričnih ulja. Usudio bi se reći - i najsigurniji!
Povjerenje u mentore
Neki vjeruju svojim učiteljima i mentorima. Vjeruju i brandu, ali više živim ljudima. “Ovaj je rekao da je to ulje dobro...” i “onaj je rekao da ulje ne valja...”.
Mentori su iskusni ljudi i stručnjaci od povjerenja, pa je način razmišljanja sličan kao kod brandova: ne bi valjda čovjek stručnjak govorio gluposti i tako se kompromitirao! Sve je to ok dok određeni mentor nije maskota određenog branda. Vjerovatno ima i neku financijsku sponu s njim. Tada postoji mogućnost da brand malo zakaže i popusti u kvaliteti, a mentor i dalje stoji iza njega. U HR nisam primjetio takve slučajeve. Naši mentori uglavnom preporučuju nekoliko pouzdanih brandova, ne ističući samo jednog. To je bolje nego na zapadu, gdje se neki stručnjaci (vjerovatno za dobre novce) "prodaju" samo jednom brandu i kunu se svim najmilijim da je baš taj brand vrh vrhova u svijetu. A onda se desi da mu konkurentski brand ponudi nešto veće novce, pa onda taj drugi postane vrh....nagledali smo se toga u nekim drugim granama trgovine. Nažalost, aromaterapija nije puno različitija od toga. Ali tko zna, možda se i kod nas počnu dešavati takve stvari. Ipak nam zapad dolazi na vrata kao jureći vlak.
Neki vjeruju svojim učiteljima i mentorima. Vjeruju i brandu, ali više živim ljudima. “Ovaj je rekao da je to ulje dobro...” i “onaj je rekao da ulje ne valja...”.
Mentori su iskusni ljudi i stručnjaci od povjerenja, pa je način razmišljanja sličan kao kod brandova: ne bi valjda čovjek stručnjak govorio gluposti i tako se kompromitirao! Sve je to ok dok određeni mentor nije maskota određenog branda. Vjerovatno ima i neku financijsku sponu s njim. Tada postoji mogućnost da brand malo zakaže i popusti u kvaliteti, a mentor i dalje stoji iza njega. U HR nisam primjetio takve slučajeve. Naši mentori uglavnom preporučuju nekoliko pouzdanih brandova, ne ističući samo jednog. To je bolje nego na zapadu, gdje se neki stručnjaci (vjerovatno za dobre novce) "prodaju" samo jednom brandu i kunu se svim najmilijim da je baš taj brand vrh vrhova u svijetu. A onda se desi da mu konkurentski brand ponudi nešto veće novce, pa onda taj drugi postane vrh....nagledali smo se toga u nekim drugim granama trgovine. Nažalost, aromaterapija nije puno različitija od toga. Ali tko zna, možda se i kod nas počnu dešavati takve stvari. Ipak nam zapad dolazi na vrata kao jureći vlak.
Povjerenje u certifikate
Uh, mi to volimo! Pogotovo ja! Omiljeno moje pitanje, upućeno distributeru ili destileru, glasi: “Imate vi GC analizu i STL certifikat?” i onda gledam neko izmotavanje ili pozivanje na nekog stručnjaka iz Njemačke (za kojeg nikad nisam čuo, a kao taj je vodeći u svijetu. Malo progooglam pa ga ni tamo ne nađem....). Pošto sam žitelj ovih krajeva, očigledno volim “pilit” po papirima. Zašto je ovo bitno? Moje mišljenje je da svako tko radi ulja sigurno se zanima što je u njima. Još ako je aromaterapijski obrazovan, zasigurno želi zaviriti u strukturu nečega što je proizveo. Ako radi ničeg drugog, onda radi vlastite znatiženje. To danas nije skupo - Zavod za arome u Zagrebu radi takve nalaze po vrlo pristojnim cijenama, čak i za malog destilera. Desetak ili dvadesetak bočica ulja može pokriti taj trošak. Pa zašto onda ne saznati? Nije valjda da ga baš boli briga što je unutra. A možda i boli. Ako ga pak boli briga, onda bi trebao razmišljati da kupac ne želi tu bol. Ako dajem novac, bilo bi lijepo da znam za što dajem. Ovo mi sliči da čovjeka koji vam prodaje auto, ali odbija otvoriti haubu motora. Morate mu vjerovati na riječ da je ispod haube sve super i da radi.
Jel to dobro?
Nije. Dobro je da se zanimamo. Na taj način tjeramo one druge da se uozbilje i da počnu raditi papire. A opet....otkud da znamo da li je GC vjerodostojan? Hoćemo li nazvati u taj institut i pitati da li je certifikat zbilja njihov? Opet smo u sferi povjerenja.
Da li ja kupujem ulja koja nemaju papire? Moram priznati da kupujem, ali isključivo za osobnu uporabu i kad sam prisutan kod destilacije. Meni je to fora! I potičem domaću proizvodnju. Ali ako ne vidim tko to ulje radi i ako dolazi tkoznaotkuda....ne baš!
Uh, mi to volimo! Pogotovo ja! Omiljeno moje pitanje, upućeno distributeru ili destileru, glasi: “Imate vi GC analizu i STL certifikat?” i onda gledam neko izmotavanje ili pozivanje na nekog stručnjaka iz Njemačke (za kojeg nikad nisam čuo, a kao taj je vodeći u svijetu. Malo progooglam pa ga ni tamo ne nađem....). Pošto sam žitelj ovih krajeva, očigledno volim “pilit” po papirima. Zašto je ovo bitno? Moje mišljenje je da svako tko radi ulja sigurno se zanima što je u njima. Još ako je aromaterapijski obrazovan, zasigurno želi zaviriti u strukturu nečega što je proizveo. Ako radi ničeg drugog, onda radi vlastite znatiženje. To danas nije skupo - Zavod za arome u Zagrebu radi takve nalaze po vrlo pristojnim cijenama, čak i za malog destilera. Desetak ili dvadesetak bočica ulja može pokriti taj trošak. Pa zašto onda ne saznati? Nije valjda da ga baš boli briga što je unutra. A možda i boli. Ako ga pak boli briga, onda bi trebao razmišljati da kupac ne želi tu bol. Ako dajem novac, bilo bi lijepo da znam za što dajem. Ovo mi sliči da čovjeka koji vam prodaje auto, ali odbija otvoriti haubu motora. Morate mu vjerovati na riječ da je ispod haube sve super i da radi.
Jel to dobro?
Nije. Dobro je da se zanimamo. Na taj način tjeramo one druge da se uozbilje i da počnu raditi papire. A opet....otkud da znamo da li je GC vjerodostojan? Hoćemo li nazvati u taj institut i pitati da li je certifikat zbilja njihov? Opet smo u sferi povjerenja.
Da li ja kupujem ulja koja nemaju papire? Moram priznati da kupujem, ali isključivo za osobnu uporabu i kad sam prisutan kod destilacije. Meni je to fora! I potičem domaću proizvodnju. Ali ako ne vidim tko to ulje radi i ako dolazi tkoznaotkuda....ne baš!
Povjerenje u sebe
Neki vjeruju svom nosu i intuiciji. Pomirišu ulje i kažu da li je pravo ili sintetičko. Neki se uhvate za bočicu, dignu pogled u nebo i “osjete” da li je prirodno. U igri je i visak.
Koliko je ovo dobro?
Ima vrlo iskusnih poznavatelja koji zbilja mogu uhvatiti neke suptilne mirise, nedostupne nama drugima. Upoznao sam neke od njih i ostao sam iznenađen koliko to dobro rade. Svaka čast! Nažalost, ja nisam jedan od tih. No, čini mi se da previše pripadnika ove “vrste” hoda ovim prostorima. Gotovo svatko tko pročita 2 i pol knjige iz aromaterapije smatra da je dobio dar laboratorijskog nosa. Mislim da je ipak realnije da se radi o pojedincima.
Ja jako volim svoje kolege, oni su moji učitelji, gotovo svi su mi frendovi i uvijek sam tu za njih. No, ima među nama i čudaka, a mi ovnovi (u horoskopu) ne volimo čudake. Jednom prilikom sam sjedio sa kolegama aromaterapeutima. Između njih je bio jedan od "noseva" koji se hvalio da on uvijek prepozna pravo ulje samo kad ga pomiriše. Onda je nastavio pljuvati neke brandove, kako to ide inače. Ok. Drugi put sam se pripremio. Za tu svrhu napravio sam nešto što znam ponekad napraviti: imao sam bočicu ulja od jedne glasovite marke i jednog "žnj" branda. Uzeo sam dvije čiste bočice, odlijepio etikete i zamjenio ulja, tako da je "žnj" ulje bilo u bočici od dobrog ulja i obratno. Čim smo se našli dao sam "nosu" da pomiriše. Naravno, "nos" je odmah, pred nas 10, prokomentirao kako je ovo"pravo" ulje dobro, kako ima super miris, a ovo "žnj" ne valja, da se odmah vidi da to nije to. Nisam ništa rekao. A što reći. Glupost je ionako globalna pojava. Srećom, kolega se više ne bavi aromaterapijom, ali sam siguran da u svojoj novoj branši ima sličan obrazac ponašanja.
Neki vjeruju svom nosu i intuiciji. Pomirišu ulje i kažu da li je pravo ili sintetičko. Neki se uhvate za bočicu, dignu pogled u nebo i “osjete” da li je prirodno. U igri je i visak.
Koliko je ovo dobro?
Ima vrlo iskusnih poznavatelja koji zbilja mogu uhvatiti neke suptilne mirise, nedostupne nama drugima. Upoznao sam neke od njih i ostao sam iznenađen koliko to dobro rade. Svaka čast! Nažalost, ja nisam jedan od tih. No, čini mi se da previše pripadnika ove “vrste” hoda ovim prostorima. Gotovo svatko tko pročita 2 i pol knjige iz aromaterapije smatra da je dobio dar laboratorijskog nosa. Mislim da je ipak realnije da se radi o pojedincima.
Ja jako volim svoje kolege, oni su moji učitelji, gotovo svi su mi frendovi i uvijek sam tu za njih. No, ima među nama i čudaka, a mi ovnovi (u horoskopu) ne volimo čudake. Jednom prilikom sam sjedio sa kolegama aromaterapeutima. Između njih je bio jedan od "noseva" koji se hvalio da on uvijek prepozna pravo ulje samo kad ga pomiriše. Onda je nastavio pljuvati neke brandove, kako to ide inače. Ok. Drugi put sam se pripremio. Za tu svrhu napravio sam nešto što znam ponekad napraviti: imao sam bočicu ulja od jedne glasovite marke i jednog "žnj" branda. Uzeo sam dvije čiste bočice, odlijepio etikete i zamjenio ulja, tako da je "žnj" ulje bilo u bočici od dobrog ulja i obratno. Čim smo se našli dao sam "nosu" da pomiriše. Naravno, "nos" je odmah, pred nas 10, prokomentirao kako je ovo"pravo" ulje dobro, kako ima super miris, a ovo "žnj" ne valja, da se odmah vidi da to nije to. Nisam ništa rekao. A što reći. Glupost je ionako globalna pojava. Srećom, kolega se više ne bavi aromaterapijom, ali sam siguran da u svojoj novoj branši ima sličan obrazac ponašanja.
Nepovjerenje u sve
Ima i ove vrste kolega. Sve su češći u našoj branši, ne znam zašto. Oni pak imaju svoju sliku o tome što ulja trebaju biti. Veliki brandovi su im prekomercijalni, mali brandovi su možda varalice, mali destileri ne beru ili ne destiliraju kako treba pa ulje ne valja, certifikati koje svi imaju mogu biti namješteni i vjerovatno jesu lažirani, veletrgovci varaju jer dodaju alkohol....ništa ne valja. Ako sve valja, onda ne valja to što dulja putuju 3000 kilometara, pa izgube svoja svojstva, energiju itditd. Uglavnom, na kraju ipak ništa ne valja.
Takvi često teže imati svoj mali stolni destilator da “naprave sve kako treba”. Iako sumnjam da i tada sumnjaju u sebe. Nepovjerenje je gadna i neizlječiva boljka. Pogađa i najbolje.
Da li je ovo dobro?
Nije baš. Naravno, nemojte vjerovati baš svakoj slatkoj riječi. Dobri trgovci znaju da njihove riječi (a ne sam proizvod) vrše prodaju. Riječi. Hvaljenja. Pozivanje na kvalitetu. Pozivanje na autoritete. Opet hvaljenja. Da ne popljujemo fair-trade trgovce, sve ovo je normalan dio prave trgodine. Ali moramo imati i mrvicu opreza. Gore smo napomenuli papire i slične stvari. Pa prije nego što nasjednemo na lijepu priču, papiri nam mogu pokazati da li je priča zaista tako idilična. A savjet za nepovjerljive zbilja nemam. Oni su takvi po karakteru, neće se nikada promjeniti, pa neka takvi i ostanu.
Ima i ove vrste kolega. Sve su češći u našoj branši, ne znam zašto. Oni pak imaju svoju sliku o tome što ulja trebaju biti. Veliki brandovi su im prekomercijalni, mali brandovi su možda varalice, mali destileri ne beru ili ne destiliraju kako treba pa ulje ne valja, certifikati koje svi imaju mogu biti namješteni i vjerovatno jesu lažirani, veletrgovci varaju jer dodaju alkohol....ništa ne valja. Ako sve valja, onda ne valja to što dulja putuju 3000 kilometara, pa izgube svoja svojstva, energiju itditd. Uglavnom, na kraju ipak ništa ne valja.
Takvi često teže imati svoj mali stolni destilator da “naprave sve kako treba”. Iako sumnjam da i tada sumnjaju u sebe. Nepovjerenje je gadna i neizlječiva boljka. Pogađa i najbolje.
Da li je ovo dobro?
Nije baš. Naravno, nemojte vjerovati baš svakoj slatkoj riječi. Dobri trgovci znaju da njihove riječi (a ne sam proizvod) vrše prodaju. Riječi. Hvaljenja. Pozivanje na kvalitetu. Pozivanje na autoritete. Opet hvaljenja. Da ne popljujemo fair-trade trgovce, sve ovo je normalan dio prave trgodine. Ali moramo imati i mrvicu opreza. Gore smo napomenuli papire i slične stvari. Pa prije nego što nasjednemo na lijepu priču, papiri nam mogu pokazati da li je priča zaista tako idilična. A savjet za nepovjerljive zbilja nemam. Oni su takvi po karakteru, neće se nikada promjeniti, pa neka takvi i ostanu.
Kako se snaći u tome?
U ovom tekstu mogu napisati samo svoje mišljenje i svoj način.
Volim brandove. Oni se valjda brinu o tome da ne prodaju sumnjivo ulje. Ponekad pogledam i GC, no znam da neki brandovi poštuju kontinuitet kvalitete i postotaka sastavnica iz godine u godinu. Mozak na pašu! Malo više platim ali nemam brige.
Po slikama ste možda vidjeli da berem biljke i nešto destiliram. Dakle, volim proizvodnju. Cijenim inicijativu novih ljudi, željnih proboja. To me veseli. Veseli me kad se pojavi novi brand, koji sve radi kako treba, daju ulja na analizu i ostalo. Neka ih je još više. Tada vjerujem papirima i volim upoznati ljude. Po onom prvom dojmu u kontaktu sa destilerom stječem dojam i o samom ulju. Ljubav prema destiliranju je nemoguće sakriti. A takvi ljudi zasigurno nisu prevaranti.
U svom poslu dolazim u kontakt i sa veletrgovcima. Poput velikih brandova, ovi spretni ljudi sakupljaju ulja od malih destilera koji nemaju želju izlaziti sami na tržište, što je razumljivo. Ulja se mješaju i radi se neki skupni certifikat. U pravilu to nije loše, osim ako se trgovac počne petljati u sastav samog ulja. Nekada kad uzimam više ulja napravim tkz. aromatogram, gdje usporedim djelovanje kupljenog ulja u odnosu na jedan provjereni brand i antibiotik kao kontrolu. Do sada se nisam pokajao.
Volim brandove. Oni se valjda brinu o tome da ne prodaju sumnjivo ulje. Ponekad pogledam i GC, no znam da neki brandovi poštuju kontinuitet kvalitete i postotaka sastavnica iz godine u godinu. Mozak na pašu! Malo više platim ali nemam brige.
Po slikama ste možda vidjeli da berem biljke i nešto destiliram. Dakle, volim proizvodnju. Cijenim inicijativu novih ljudi, željnih proboja. To me veseli. Veseli me kad se pojavi novi brand, koji sve radi kako treba, daju ulja na analizu i ostalo. Neka ih je još više. Tada vjerujem papirima i volim upoznati ljude. Po onom prvom dojmu u kontaktu sa destilerom stječem dojam i o samom ulju. Ljubav prema destiliranju je nemoguće sakriti. A takvi ljudi zasigurno nisu prevaranti.
U svom poslu dolazim u kontakt i sa veletrgovcima. Poput velikih brandova, ovi spretni ljudi sakupljaju ulja od malih destilera koji nemaju želju izlaziti sami na tržište, što je razumljivo. Ulja se mješaju i radi se neki skupni certifikat. U pravilu to nije loše, osim ako se trgovac počne petljati u sastav samog ulja. Nekada kad uzimam više ulja napravim tkz. aromatogram, gdje usporedim djelovanje kupljenog ulja u odnosu na jedan provjereni brand i antibiotik kao kontrolu. Do sada se nisam pokajao.
Što reći na kraju? Kome vjerovati? Kako znati?
Po meni, čovjek bio trebsao biti mješavina svih onih opisa gore. Slijediti brand je najlakše, no trebalo bi dati šansu i novima. Dragocjeno je i iskustvo kolega, pa treba biti umrežen i komunicirati. Ne treba nasjedati na lijepe priče, za to postoje papiri.